Međunarodni dan materinskoga jezika koji se slavi 21. veljače, obilježili smo u našoj školi malenom svečanosti 20. veljače 2026. Naglasak je bio na oživljavanju i poticanju učenja zaboravljenih ili rijetko rabljenih zavičajnih šokačkih riječi.
Učenici viših razreda ranije su na nastavnim satima Hrvatskoga jezika igrali Kahoot kviz o zavičajnom govoru, a prvih je troje učenika iz svakoga razreda odigralo finale kviza na završnoj svečanosti. Pobjednici toga kruga bili su Bruno Šantek (6.a), Boris Šovš (6.a) i Alana Tirkajla (7.b). Kviz nas je poučio tomu što je kuća „čelo druma“, što je koršov, volba, švigir i drugi pojmovi koji su našim predcima bili dio svakidašnjega govora. Što znači divaniti i kako izgleda kada se dvije komšinice zgode na divanu, pokazale su nam u scenskoj igri učenice Isabell Burg iz 5.a i Eleonora Brandt iz 7.b. Petar Mrvoš iz 7.b upriličio nam je seoskoga bećara, a s njim su glumili i Marin Marinković, Filip Zoričić (obojica 7.b) i ponovno Isabell Burg. Samu svečanost uveličao je školski zbor, pod vodstvom nastavnika Glazbene kulture Danijela Služeka, pjesmom Šokac i Đuka Brandt (5.a) krasnoslovom jedne od najljepših rodoljubnih pjesama Vanje Radauša pod nazivom „Prva rič što sam je čuo“.
Ilustracije pojedinih predmeta s izvornim zavičajnim nazivljem, kao i pojedini frazemi, izreke ili uobičajene sintagme mogu se i tijekom sljedećih dana vidjeti na panoima u školskom predvorju.
Anica Jukić, prof.
